Ako revizijski sud nađe da je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, ukinuće pobijanu presudu ali SAMO ako nižestepeni sudovi nisu primenili odredbu materijalnog prava koju je trebalo da primene, ili ako takvu odredbu nisu pravilno primenili
Štetu je prouzrokovao radnik prvotuženog, izvodeći radove sredstvima koja pripadaju takođe prvotuženom.
Prema članu 170. za štetu koju zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu odgovara preduzeće u kome je zaposleni radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže daje zaposleni u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo.Kako je štetnik zaposlen kod tuženog, ovaj odgovara za štetu koju on prouzrokuje po osnovu pretpostavke krivice, koja se može oboriti protivdokazom da je zaposleni u datim okolnostima postupao kako je trebalo.
Zaposleni je pri izvođenju radova pokidao kabel tužioca i to je dovoljno za zaključak daje postupao onako kako nije trebalo.
On je morao postupati tako da tuženom ne prouzrokuje štetu.
Njegovo postupanje je bilo preduzeto u radu ili u vezi sa radom pošto je štetu prouzrokovao sredstvima kosu pripadala tuženom.
Pri tom je bez značaja da li je preduzeće izvodilo radove uz naknadu ili dobročino.
To je od značaja za odnos preduzeća i onog u čiju korist su ovi radovi preduzeti. ali ne i za odnos preduzeća i oštećenog, prema kome deluje pretpostavka krivice iz člana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Prema članu 395. ZPP, st. 2., ako revizijski sud nađe da je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, ukinuće pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje kako bi bile utvrđene sve činjenice važne za pravilnu primenu materijalnog prava.
To može učiniti samo ako nižestepeni sudovi nisu primenili odredbu materijalnog prava koju je trebalo da primene, ili ako takvu odredbu nisu pravilno primenili.
Ali, ako su primenili odredbu koju je trebalo da primene i ako su je primenili pravilno, mogućnost ukidanja pobijane odluke radi razjašnjenja relevantnih činjenica ne postoji, jer se revizijski sud, po članu 385. ZPP, st. 3., ne može baviti činjeničnim pitanjima.
U konkretnom slučaju nižestepeni sudovi su primenili odredbu materijalnog prava koju je trebalo da primene, jer su pobijanu odluku zasnovali na članu 15. st. 3. Zakona o stambenim odnosima iz 90. godine, koji je bio na snazi u vreme nastanka spora.
Kako su činjenice važne za primenu ove odredbe razjašnjene, u reviziji se neosnovano navodi da odlučne činjenice, zbog pogrešne primene materijalnog prava, nisu utvrđene.
Prema članu 15. st. 3. pomenutog Zakona, tužilja bi mogla postati nosilac stanarskog prava na spornom stanu, da je sa ranijim nosiocem stanarskog prava (babom po majci) ostvarila dugogodišnju zajednicu života i stanovanja u trajanju od najmanje deset godina do njegove smrti.
Ali, ona taj uslov nije ispunila, jer je nesumnjivo utvrđeno da je njena zajednica života sa nosiocem stanarskog prava trajala manje od minimalne dužine određene zakonom.
Materijalno pravo i činjenično pitanje u revizijskom postupku