Izreka presude kojom se optuženi oglašava krivim za krivično delo nerazumljiva je ako u njoj nisu navedene radnje iz kojih je sud izveo zaključak o kom obliku vinosti optuženog se radi
Osnov: | Zakon o krivičnom postupku Krivični zakon Republike Srbije | ||
Sud: | Vrhovni sud Srbije* | Datum: 10.01.1992 | Broj: Kzz.66/91 |
Abstrakt: |
Nije osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti u delu gde se ukazuje na nerazumljivost izreke prvostepene presude koja, po oceni javnog tužioca, "ne sadrži opis subjektivnog odnosa okrivljenog prema radnji i posledici dela, kao bitnog elementa krivičnog dela iz člana 195. stav 1. KZS za koje je oglašen krivim i osuđen prvostepenom presudom.
Izreka prvostepene presude kojom se učinilac krivičnog dela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 195. stav 1. KZS oglašava krivim, je nerazumljiva ako u njoj nisu navedene radnje iz kojih je sud izveo zaključak da se radi o umišljaju kao obliku vinosti okrivljenog.
U činjeničnom opisu dela datom u izreci prvostepene presude, pored ostalog, je navedeno da je okrivljeni "sa eventualnim umišljajem tako ugrozio javni saobraćaj da je time doveo u opasnost život ljudi i imovinu većeg obima, na taj način što je u pijanom stanju sa 1.65 promila alkohola u krvi upravljao putničkim vozilom" i, zbog toga, prouzrokovao saobraćajnu nezgodu (sledi iscrpan opis same saobraćajne nezgode).
Prema odredbi člana 351. stav 1. tačka 1. ZKP. u izreci presude kojom se optuženi oglašava krivim moraju se konkretizovati radnje koje čine krivično delo, sa činjenicama i okolnostima koje čine obeležja krivičnog dela i opredeljuju subjektivni odnos učinioca prema izvršenom delu, kao i činjenice koje su u drugom pogledu važne za pravilnu primenu krivičnog zakona.
U konkretnom slučaju u izreci prvostepene presude je navedeno da je okrivljeni upravljao vozilom pod dejstvom alkohola, dok iz daljeg opisa dela proističe uzročna povezanost između stanja pijanstva u kojem se nalazio i nastupanja saobraćajne nezgode, dakle, navedena je radnja iz koje je izveden zaključak da se radi o eventualnom umišljaju kao obliku vinosti, tako da je činjenična osnovica presude data u izreci potpuna i razumljiva.
Ovakva sadržina činjeničnog opisa dela, koja je u skladu sa njegovom kvalifikacijom po članu 197. stav 1. KZS, čini nepotrebnim unošenje u izreku definicije umišljaja iz člana 13. KZJ, pa stanovište izneto u zahtevu da, zbog nerazumljivosti izreke prvostepene presude, postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 364. stav 1. tačka 11. ZKP. nije prihvatljivo.