Iz obrazloženja:
Stanje prepasti i straha ne pojavljuje se isključivo kod reagovanja na istovremeni protivpravni napad.
Postojanje takvog psihičkog stanja izvršioca moguće je kod krivičnog dela ubistva i onda kada delo nije bilo izvršeno u nužnoj odbrani.
U takvom slučaju pomenuto psihičko stanje ne može uticati na primenu čl. 11. KZ, već jedino kao okolnost značajna za odmeravanje kazne.
S obzirom na to, utvrđivanje stanja prepasti i straha, uz istovremeno utvrđivanje da se nije radilo o nužnoj odbrani, odnosno o prekoračenju granica nužne odbrane, niti o krivičnom delu ubistva na mah iz čl. 136. KZ, u ovakvom slučaju ne predstavlja protivurečnost o bitnim činjenicama iz presude.