Po oceni Vrhovnog suda, poverilac novčanog potraživanja ima pravo na zateznu kamatu za vreme docnje koja se proteže i pre 24.01.1994. godine, odnosno pre izvršenja denominacije dinara.
To što je od 24.01.1994. godine došlo do denominacije dinara ne utiče na pravo poverioca novčanog potraživanja da u smislu odredbe člana 227. stav 1. ZOO potražuje od dužnika, pored glavnice i zateznu kamatu Međutim, kada poverilac novčanog potraživanja potražuje zateznu kamatu na iznos glavnice izraženu u novim dinarima važećim posle 24.01.1994. godine, dužan je da taj iznos iskaže u novim dinarima.
Ovo je potrebno, jer se radi o različitim elementima na osnovu kojih se utvrđuje visina stope zatezne kamate prema Zakonu o visini stope zatezne kamate pre 24.01.1994. godine i posle 24.01.1994. godine Naime, stopa rasta cena na malo, kao kriterijum za izračunavanje visine stope zatezne kamate pre 24.01.1994. godine, bila je izuzetno visoka u odnosu na stopu posle 24.01.1994. godine, kada je došlo do stabilizacije tržišta i do neznatnog rasta cena na malo u tom periodu Prema tome, kada je glavni dug izražen u novim dinarima tada se ne može dosuditi zatezna kamata na te nove dinare po stopi iz Zakona o visini stope zatezne kamate koja je važila pre 24.01.1994. godine, već je poverilac u takvoj situaciji dužan da izvrši obračun zatezne kamate, da istu kapitalizira do 24.01.1994. godine, te da istu izrazi u novim dinarima i na taj iznos kao i na iznos glavnice potražuje zateznu kamatu po Zakonu o visini stope zatezne kamate