Stranci koja nije zastupana po advokatu, pripada naknada troškova koje je imao njen punomoćnik na ime pristupa i zastupanja na ročištu u visini troškova koji su bili potrebni za prisustvo takvog punomoćnika na ročištu, ako su ti troškovi manji od troškova koje bi stranka imala da je zastupana po advokatu iz mesta sedišta suda, a ako ti troškovi prelaze visinu troškova koje bi imala da je zastupana po advokatu, takvoj se stranci može dosuditi naknada troškova zastupanja po punomoćniku koji nije advokat, samo do visine troškova koje bi imala da je bila zastupana po advokatu iz mesta sedišta suda.
Kako je tuženi postavio zahtev za naknadu troškova u visini 50 advokatske tarife, to je postavio opredeljen zahtev za naknadu troškova, što je dužan učiniti saglasno odredbi člana 164. ZPP-a, pa je prvostepeni sud morao utvrditi stvarne troškove i odlučiti o naknadi saglasno napred navedenom pravnom shvatanju ovog suda.