Štampa Verzija za štampu

Nije dopušteno ustupanje potraživanja (cesija) po ugovoru između ustupaoca sa sedištem na teritoriji republike člana bivše SFRJ i prijemnika sa sedištem na teritoriji SRJ, ako taj ugovor nije u skladu sa propisima koji regulišu promet robe i usluga sa inostranstvom i propisima koji ograničavaju raspolaganje određenim stvarima i pravima na teritoriji Republike Srbije, kada su te stvari i prava predmet ustupljenog potraživanja

Sud:   Datum: 01.01.0001 Broj: PsG./.94
Abstrakt:

Saglasno odredbi iz člana 336. ZOO poverilac može ugovorom zaključenim sa trećim, preneti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost poverioca, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugog.
Osnov ugovora o ustupanju nekog potraživanja je različit i prema njemu se određuju odnosi između ustupaoca i prijemnika.
U privrednim odnosima osnov cesije je po pravilu teretni ugovor.
Citirana odredba sadrži ograničenja kada se ne mogu cedirati određena potraživanja.
Od nastanka SRJ 27.04.1992. godine, nakon što su se pojedine republike otcepile od bivše SFRJ i stekle državnost, zasnovan je veći broj sporova pred privrednim sudovima u realizaciji ugovora o cesiji zaključenih između ustupaoca sa sedištem na teritoriji republike članice bivše SFRJ i prijemnika sa sedištem na teritoriji SRJ. Sudovi su različito postupali u odlučivanju o osnovanosti zahteva prijemnika (cesionara) protiv dužnika (cesusa) privrednih subjekata na teritoriji SRJ. Zbog ovog je potrebno ujednačiti sudsku praksu.
Problem se svodi na pitanje dopuštenosti i sudske zaštite ugovora o cesiji zaključenim između pravnih lica sa sedištem u republikama, bivšim članicama SFRJ i domaćih pravnih lica.
Budući da je osnov cesije neki teretni ugovor (promet robe ili usluga). taj ugovor (zavisno od konkretne situacije) najčešće znači ilegalni spoljnotrgovinski promet, koji se mora obavljati u skladu sa propisima Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju, Zakona o deviznom poslovanju i drugim podzakonskim aktima vezanim za ovo poslovanje.
S druge strane, u određenim slučajevima, radi se i o prenosu stvari ili prava na teritoriji Republike Srbije, kojim je ograničeno raspolaganje saglasno donetim uredbama o privremenoj zabrani raspolaganja određenim nepokretnostima, pokretnim stvarima i pravima. a) Plaćanje obaveza i naplaćivanje potraživanja prema.
( inostranstvu vrši se saglasno članu 18. Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju ("Službeni list SRJ" br. 46/92, 49/92, 16/93 i 24/94). Odluci o kompenzacionim poslovima ("Službeni list SRJ" br. 51/92). članu 36 . Zakona o deviznom poslovanju ("Službeni list SRJ" br. 66/85 sa kasnijim izmenama i dopunama i "Službeni list SRJ" br. 27/92 sa kasnijim izmenama i dopunama). Odluci o načinu vršenja platnog prometa sa inostranstvom ("Službeni list. ( SFRJ" br. 9/92 i "Službeni list SRJ" br. 22/93 i 9/94) i Odluci o uslovima pod kojima preduzeća i druga pravna lica.
( mogu izvršiti prebijanje dugovanja i potraživanja sa inostranstvom ("Službeni list SFRJ" br. 17/90) .
Zaključenim ugovorom o cesiji, prenosilac svoje nenaplaćeno potraživanje (koje očigledno nije mogao da realizuje zbog.
( nastalih ograničenja otcepljenjem od bivše SFRJ, sticanjem državnosti i nastankom SRJ) ustupa cesionaru sa sedištem u.
( SRJ, ostvarujući na taj način određene imovinske efekte van dozvoljenog ili protivno dozvoljenom spoljnotrgovinskom.
( prometu.
Prebijanjem međusobnih obaveza može doći do gašenja određenih potraživanja čija se sudbina mora rešiti deobnim.
( bilansom između otcepljenih republika i SRJ. 6) Uredbom o privremenoj zabrani raspolaganja određenim nepokretnostima ("Službeni glasnik RS" br. 49/91, 55/91, 29/92 i 46/92) privremeno je zabranjeno raspolaganje nepokretnostima, pokretnim stvarima i pravima koja se.
( nalaze na teritoriji Republike Srbije, a čiji su vlasnici, odnosno korisnici pravna lica imaoci radnji na teritorijama.
( republika koje nisu članice Savezne Republike Jugoslavije.
Akt i radnje koji su suprotni ovim odredbama posle.
( 24.05.1991. godine, su ništavi. (Član 4. Uredbe "Službeni glasnik RS" br. 49/91) . Kada su predmet ustupljenog potraživanja, stvari i prava kojim je ograničeno raspolaganje, tada ugovor o ustupanju ovog potraživanja ne može proizvoditi pravno dejstvo zbog svoje ništavosti.
Sve ove okolnosti u sporovima, čiji je osnov realizacija ugovora o ustupanju potraživanja između označenih subjekata, moraju se u prvostepenom postupku ispitati.
Radi se o zahtevu kojim stranka (tuženi u slučaju neosporavanja zahteva ili priznanja) ne može slobodno raspolagati saglasno odredbi iz člana 3. st. 3. ZPP. Tada je sud ovlašćen da izvede dokaze i utvrdi činjenice u cilju utvrđivanja materijalne istine u skladu sa odredbom člana 7. ZPP.
Pored materijalno pravnog propisa iz člana 436. ZOO,(koja se potraživanja mogu preneti ugovorom) u konkretnim situacijama može doći do primene i načela ograničenja autonomije volje u pogledu slobode ugovaranja saglasno članu 10. ZOO, odnosno prekoračenju granice slobode ugovaranja iz člana 49. ZOO i nedopuštenosti osnova ako je protivan prinudnim propisima, iz člana 51. ZOO. Prema tome, zavisno od činjeničnog i pravnog osnova takvi ugovori (cesije) su saglasno odredbi iz člana 103. ZOO ništavi, ako su protivni prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima.
Ustupanje, potraživanja, ugovorom-cesija