Dopuštena je mogućnost stupanja umešača u parnicu i nakon pravnosnažnosti odluke o tužbenom zahtevu, o čemu odlučuje prvostepeni sud, po održavanju ročišta i ispitivanju pravnog interesa, odnosno postojanja statusa jedinstvenog suparničara umešača
Sud: | Vrhovni sud Srbije* | Datum: 01.01.0001 | Broj: pRev.214/05 |
Abstrakt: |
Nižestepeni sudovi su stanovišta da umešač na strani tuženog ne spada u krug ovlašćenih lica za podnošenje predloga za ponavljanje postupka, jer do pravnosnažnosti odluke nije stekao svojstvo umešača. Pri tome, prvostepeni sud dozvoljava, da bi predlagač to svojstvo mogao steći kao jedinstveni suparničar, ali samo pod uslovom da mu je posebnim rešenjem prethodno priznat status umešača. Međutim, predlagaču svojstvo umešača nije priznato, pa on ni kao jedinstveni suparničar nije ovlašćen da traži ponavljanje postupka. Stoga je na temelju odredbe člana 425. ZPP, njegov predlog za ponavljanje postupka odbačen kao nedozvoljen.Osnovano se revizijom ukazuje da ovakva odluka nižestepenih sudova nema pravno utemeljenje.Zakonom o parničnom postupku je dopuštena mogućnost stupanja umešača u parnicu i nakon pravnosnažnosti odluke o tužbenom zahtevu. To je izričito propisano odredbom člana 209. ZPP.U tom slučaju umešač je dužan da prvostepenom sudu dostavi podnesak sa izjavom o stupanju u parnicu i vanredni pravni lek protiv pravnosnažne odluke.Izjava o stupanju umešača i vanredni pravni lek se moraju istovremeno dostaviti prvostepenom sudu. To se može učiniti u formi zajedničkog - jednog, ili posebnih podnesaka.Podnosilac revizije je udovoljio ovoj zakonskoj obavezi, jer je u samom predlogu za ponavljanje postupka označio da isti podnosi kao umešač na strani tuženog. U takvoj činjeničnoj situaciji prvostepeni sud je morao zakazati ročište na koje će pozvati parnične stranke i umešača.Strankama se sa pozivom na ročište morao dostaviti izjavljeni pravni lek sa izjavom umešača da u parnicu stupa na strani tuženog. Na tom ročištu sud uzima izjave stranaka o pristupanju umešača, utvrđuje da li isti ima pravni status jedinstvenog suparničara iz člana 201. ZPP i potom odlučuje da H će umešaču dopustiti učešće u parnici.Ukoliko nađe da umešač ima status jedinstvenog suparničara, a time i pravni interes za mešanje, sud će doneti rešenje kojim istom dozvoljava učešće u parnici i potom primenom zakonskih odredbi o uloženom pravnom leku postupiti po istom. U protivnom, ako se rešenjem odbije učešće umešača, prvostepeni sud mora sačekati da ta odluka postane pravnosnažna i tek potom može doneti rešenje kojim će izjavljeni pravni lek odbaciti kao nedozvoljen.U konkretnom slučaju nije postupljeno na opisani način.Prvostepeni sud je bez održavanja ročišta i ispitivanja pravnog interesa, odnosno postojanja statusa jedinstvenog suparničara umešača, odmah doneo rešenje kojim je njegov predlog za ponavljanje postupka odbacio kao nedozvoljen.Ovakvim postupkom prvostepenog suda povređene su odredbe člana 206. st. 1. i 3, člana 207. st. 2. i 3. i člana 209. ZPP. Na ovaj propust prvostepenog suda je ukazano u žalbi, ali oni nisu sankcionisani od strane drugostepenog suda. Na to se ukazuje i u reviziji.Stoga su prvostepena i drugostepena odluka donete uz bitnu povredu iz člana 354. stav 1. ZPP.