Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac i tuženi su zaključili ugovor o zajedničkoj gradnji dana 10. 3. 1998. godine koja se sastojala u nadgradnji stambene zgrade.
Tuženi je bio u obavezi da izvrši sve potrebne radove prema važećim propisima,da po završetku radova omogući da se tužilac uknjiži u svim javnim knjigama kao suvlasnik na stanu br. 11 i delu stana br. 12 u ukupnoj površini od 99 m , da do 25. 5. 1998. godine preda tužiocu ugovoreni prostor te i da za isti pribavi svu potrebnu dokumentaciju za tehnički prijem, da pribavi upotrebnu dozvolu, kao i da snosi troškove pribavljanja tih dokumenata.
Obaveza tuženog prema ugovoru sastojala se u isporuci betonskog gvožđa određene količine i ugovorene dinamike isporuke, s tim što ta obaveza dospeva danom dobijanja upotrebne dozvole.
Da upotrebna dozvola nije dobijena, među parničnim strankama nije bilo sporno tokom postupka.
Po opredeljenju nižestepenih sudova, ugovor o zajedničkoj gradnji nije mogao da se izvrši i dosledno ispoštuje sve njegove odredbe iz razloga što nije dobijena upotrebna dozvola za objekat.
To je bio uslov za izvršenje obaveze tužioca koja se sastojala u tome da od momenta dobijanja upotrebne dozvole isporuči ugovorenu količinu gvožđa.
Kako se nisu stekli uslovi za isporuku gvožđa, tj. ispunjenje obaveze tužioca, to je, po oceni nižestepenih sudova njegov zahtev za predaju stanova i njihovu uknjižbu, neosnovan.
Takođe je neosnovan i protivtužbeni zahtev tuženog za raskid ugovora zbog neispunjenja obaveze tužioca, isporuke gvožđa, jer je ta obaveza uslovljena obavezom tuženog da pribavi upotrebnu dozvolu.
Nižestepeni sudovi su ocenjujući osnovanost tužbenog i protivtužbenog zahteva, pogrešno primenili materijalno pravo, odredbe Zakona o obligacionim odnosima, odeljak o ugovoru o građenju i odredbe zaključenog ugovora.
Po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora, iz čl. 122. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima, ni jedna strana nije dužna ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni svoju ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu.
Ovo pravilo se u konkretnom slučaju za sada ne može primeniti.
Tuženi je bio u obavezi, da po principu "ključ u ruke" izgradi-nadgradi stambeni prostor koji je predmet ugovora i preda ga tužiocu.
Prema čl. 640. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima kada ugovor o građenju sadrži odredbu "ključ u ruke" izvođač se samostalno obavezuje da izvrši skupa sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog celovitog objekta.
To podrazumeva da tuženi snosi troškove gradnje i ispunjenje te obaveze nije uslovljeno ispunjenjem obaveze tužioca da tuženom preda gvožđe.
To se potvrđuje činjenicom da je tuženi stanove izgradio iako tužilac gvožđe nije isporučio.
Ugovorena količina gvožđa je ustvari udeo tužioca u zajedničkoj gradnji i ulaganje odnosno ispunjenje te obaveze dospeva u rokovima i po dinamici koja se računa od dana kada tuženi dobije građevinsku dozvolu.
Nižestepeni sudovi su zaključili da je upotrebna dozvola pravno relevantan dokument za ocenu osnovanosti tužbenog, tako i protivtužbenog zahteva, a pri tome nisu izveli dokaze na okolnosti preduzetih radnji za pribavljanje upotrebne dozvole.
To je postupak u kome su u pravnom odnosu tuženi i nadležni upravni organ.
Pribavljanje upotrebne dozvole je osnov za korišćenje izgrađenog objekta i sa time se ne može otpočeti ako se ne dobije upotrebna dozvola.
Zbog toga će u ponovnom postupku prvostepeni sud zatražiti od tuženog dokaze da li je preduzeo radnje u cilju pribavljanja upotrebne dozvole.
Od ishoda raspravljanja o tome zavisi odluka o oceni dospelosti obaveze tužioca da preda uloženo gvožđe po ugovoru o zajedničkoj izgradnji.
Po nalaženju ovog suda, a sada je preuranjen i zaključak nižestepenih sudova da nema osnova za tužbeni zahtev tužioca da mu se predaju stanovi i omogući uknjižba prava svojine.
Jer, činjenice na kojima se zasnivaju i tužbeni i protivtužbeni zahtev sud mora posmatrati i ceniti u njihovoj međusobnoj povezanosti i uslovljenosti, vodeći računa o volji parničnih stranaka izraženoj u zaključenom ugovoru.
Klauzula i raskid ugovora o građenju član 640. st. 122. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima