"Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtjev tužilje prema tuženom i umješačima na straži tuženog i utvrdio da zajedničku imovinu tužilje i tuženog čine 1/2 porodične stambene zgrade, te obavezao tuženog i umješače da tužilji priznaju pravo svojine na 1/4 predmetnog objekta.
Donoseći takvu presudu, koju je potvrdio i drugostepeni sud, u ovoj stvari su, prije svega, nižestepeni sudovi pogrešno primjenili pravila procesnog prava, kada su usvojili tužbeni zahtjev i prema umješačima, te kada su obavezali i umješače da tužilji priznaju pravo svojine na 1/4 predmetnog objekta.
Ovo sa razloga što je odredbom čl. 206. st. 1. ZPP (kojom je regulisano učešće umješača u parnici), propisano da lice koje ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim licima jedna od stranaka uspije, može se pridružiti ovoj stranci.
Dakle, umješač je treće lice, koje se radi zaštite svog pravnog interesa u tuđoj parnici, pridružuje jednoj od stranaka da bi kontrolisalo njenu procesnu djelatnost i pomoglo joj da u sporu pobijedi.
Iz ovoga proizilazi da umješač nije stranka u postupku, te nije ni nosilac samostalnog zahtjeva za pružanje pravne zaštite, nego treće lice, koje predlaže da sud donese presudu povoljniju za stranku.