Iz spisa predmeta proizilazi da je zahtev tužioca za priznavanje prava na dodatak za decu M. i A. odbijen zbog toga što tužilac na traženje prvostepenog organa nije dostavio dokaze o primanjima svih srodnika koji sa njim žive u zajedničkom domaćinstvu, što podrazumeva stanovanje na istoj adresi u smislu čl. 27. i 28. Pravilnika o bližim uslovima i načinu ostvarivanja prava od opšteg interesa iz oblasti društvene brige o deci ("Službeni glasnik RS", br. 66/92,.30/96), dok je posebnim rešenjem priznato pravo na dečiji dodatak za treće dete.
Po nalaženju Vrhovnog suda, spor se ne može raspraviti na osnovu činjenica utvrđenih u upravnom postupku zbog toga što su one nepotpuno utvrđene Zakonom o društvenoj brizi o deci ("Sl. glasnik RS", br. 49/92.25/96) uređen je sistem društvene brige o deci, koji se zasniva na pravu i dužnosti roditelja da se staraju o podizanju i vaspitanju svoje dece, pravu deteta na uslove života koji omogućavaju njegov pravilan psiho-fizički razvoj i obavezi države da im u tome pruža pomoć.