Štampa Verzija za štampu

Drugostepeni sud može da preinači prvostepenu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, samo ako je takvo stanje sam utvrdio na raspravi koju je održao

Sud:   Datum: 26.03.2004 Broj: Rev.511/02
Abstrakt:

Drugostepeni sud može preinačiti prvostepenu presudu samo u slučaju ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud nepravilno primijenio materijalno pravo, ili je pogrešno ocijenio isprave, ili posredno izvedene dokaze, a odluka prvostepenog suda je isključivo na tim dokazima zasnovana, i da se, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, po pravilnoj primjeni materijalnog. prava, ima donijeti drugačija odluka, ili ako je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica. a na tim činjenicama je zasnovana presudaAko je drugostepeni sud našao da je prvostepena presuda zasnovana na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj i nepravilnoj ocjeni neposredno izvedenih dokaza, tada se prvostepena presuda ne može preinačitiZa drugačiju ocjenu iskaza svjedoka saslušanih pred prvostepenim sudom, od one koju je dao prvostepeni sud, drugostepeni sud može dati na osnovu održane rasprave na kojoj stiče uvjerenje na osnovu neposredno izvedenih dokazaU ovoj pravnoj stvari tužilac. kao davalac stana na korišćenje, otkazuje tuženom ugovor o korišćenju stana na osnovu člana 47. stav 1. Zakona o stambenim odnosima „Službeni list SRBiH“. br. 14/84. 12/87 i 36/96. te („Službeni glasnik Republike Srpske“. br. 19/93, 22/93 i 31/99-dalje: ZSO) ističući da tuženi. zajedno sa članovima porodičnog domaćinstva koji sa njim stanuju, ne koristi stan u G., ul. P. P. KG 2/2 br. 14/4 (dalje: sporni stan) neprekidno duže od šest mjeseci.Prvostepeni sud je, obrazlažući dispozitivni dio presude. kojom je usvojio tužbeni zahtjev, našao daje iskazima kod prvostepenog suda saslušanih svjedoka S.D. i S.S., kojima je poklonio vjerodostojnost, jer da su našli potvrdu i u iskazima saslušanih svjedoka T. S., K. B.. D, G. i K. S., dokazano da tuženi i članovi njegovog porodičnog domaćinstva koji su zajedno sa njim stanovali. nisu koristili sporni stan od početka 1992. godine do 2.1993. godine, kada je podnesena tužba i da su time ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o korišćenju spornog stana na osnovu člana 47. stav 1. ZSO. Prvostepeni sud je takođe našao da su iskazi saslušanih svjedoka B.B., R.D., P.V. K.S. i G.D. neodređeni i nepouzdani, da se iskaz svjedoka B. B. ne može prihvatiti vjerodostojnim, jer da je, kao dugogodišnji prijatelj sa tuženim, zainteresovan da tuženi uspije u sporu, jednako kao ni iskaz svjedoka M. I. jer da je u suprotnosti sa iskazima „drugih svjedoka“. a „naročito iskazima svjedoka S.D. i S.“. Međutim,Iz obrazloženja pobijane drugostepene presude. kojom je preinačena prvostepena presuda i tužbeni zahtjev odbijen. proizilazi da je drugostepeni sud ustanovio da iz iskaza kod prvostepenog suda saslušanih „ostalih brojnih svjedoka“ ne proizilazi da „tuženi i njegova supruga“ kroz pomenuto vremensko razdoblje nisu koristili sporni stan i da su ga izdavali podstanarima, niti da su saslušani svjedoci S.D. i S.S. bili „isključivi u tvrdnji da tuženi i njegova supruga ne stanuju u stanu..Prema tome. drugostepeni sud se upustio u ocjenu dokaza izvedenih pred prvostepenim sudom dajući drugačiju ocjenu tih dokaza od ocjene prvostepenog suda i time preinačio činjenično stanje koje je utvrdio prvostepeni sud. Ovakvim postupkom drugostepeni sud je povrijedio procesno pravilo da drugostepeni sud ne može mijenjati činjenično stanje koje je utvrđeno u presudi prvostepenog suda, osim ako je prvostepeni sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, što u konkretnom slučaju ne stoji. jer je prvostepeni sud sve dokaze, kojima je utvrdio činjenično stanje, izveo neposredno putem saslušanja imenovanih svjedoka.Drugostepeni sud može, u skladu sa odredbom iz člana 373. Zakona o parničnom postupku „Službeni list SFRJ“, br. 4/77 do 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“. br. 17/93 do 32/94 - dalje: ZPP, sada član 229. Zakona o parničnom postupku „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03 i 85/03 - dalje: ZPP RS). preinačiti prvostepenu presudu u nejavnoj sjednici samo u slučaju: ako smatra da je činjenično stanje u toj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo (tačka 4.); ako je prvostepeni sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a odluka prvostepenog suda je zasnovana isključivo na tim dokazima (tačka 2.) i ako je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je zasnovana prvostepena presuda (tačka 3.).Prema tome, kad je drugostepeni sud pobijanom presudom našao da je prvostepeni sud zasnovao svoju presudu na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj i nepravilnoj ocjeni neposredno izvedenih dokaza, drugostepeni sud je mogao jedino ukinuti prvostepenu presudu i predmet uputiti prvostepenom sudu na ponovno raspravljanje i odluku. ukazujući u obrazloženju svog rješenja u čemu postoji pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešna i nepravilna ocjena izvedenih dokaza. Drugačiju ocjenu iskaza svjedoka saslušanih pred prvostepenim sudom od one koje im je dao prvostepeni sud, drugostepeni sud može dati na osnovu održane rasprave (tačka 1. člana 373. ZPP).