Štampa Verzija za štampu

Tužbeni zahtev koji se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja ugovora ili eventualnog povraćaja datog

Osnov: Zakon o parničnom postupku Zakon o obligacionim odnosima
Sud: Srbija: Viši privredni sud   Datum: 01.03.2000 Broj: PsG.160/99
Abstrakt:

Pitanje: Da li tužbeni zahtev treba odbiti ili treba udovoljiti tužbenom zahtevu, koji se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja ugovora ili eventualnog povraćaja datog, imajući u vidu čl. 124. ZOO? Odgovor: Prema čl. 124. ZOO u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može, ako nije šta drugo određeno, zahtevati ispunjenje obaveze ili pod uslovima predviđenim u idućim članovima, raskinuti ugovor prostom izjavom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
Prema tome, raskid ugovora zbog neispunjenja se po čl. 124. ZOO ostvaruje prostom izjavom volje poverioca upućenoj dužniku da ugovor raskida, ukoliko raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu (član 125. ZOO).
Tužba za raskid ugovora je po svojoj pravnoj prirodi preobražajna tužba.
Preobražajna tužba se podiže za zaštitu nekog preobražajnog prava.
Postoje dve vrste ovih prava.
U prvu spadaju ona koja njihov nosilac ostvaruje prosto svojom jednostranom materijalno-pravnom izjavom volje.
Da bi ta izjava proizvela pravnu promenu potrebno je da je druga strana primi.
U ovu vrstu spada i pravo na raskid ugovora.
Pitanje, da li je u takvom slučaju postojalo pravo na pravnu promenu (raskid ugovora) raspravlja se u parnici u kojoj davalac izjave o raskidu ugovora predlaže odluku o posledicama raskida ugovora, kao što je pravo na povraćaj datog ili na naknadu štete.
Sledi, da se pravo na raskid ugovora ne može ostvariti preobražajnom tužbom i da se takva tužba ima odbaciti zbog nepostojanja pravnog interesa, na osnovu čl. 288. st. 2. ZPP.
U drugu vrstu preobražajnih prava spadaju ona za čije ostvarenje nije dovoljna volja pravnog subjekta ovlašćenog na pravnu promenu, već ona zbog svog značaja može biti ostvarena samo pravosnažnom presudom, jer samo ova pruža punu izvesnost da su ispunjene pretpostavke za njenu promenu.
Ova prava se ostvaruju podnošenjem tužbe sudu pred kojim se ističe pravo na promenu.
Ova tužba je dozvoljena jedino u slučaju kad neki materijalno-pravni ili procesno-pravni propis izričito predviđa da nosilac preobražajnog prava promenu može postići samo presudom.
U drugu vrstu ovih prava ne spada pravo na raskid ugovora.
Izuzetak od izrečenog pravila je situacija kada priroda ugovornog odnosa nalaže nužnost sudskog mehanizma raskida, kao što je slučaj sa ugovorom o izdržavanju, no ova tužba se ne može pojaviti pred privrednim sudom.
Sud će dakle odbaciti tužbu za raskid ugovora, a da li će usvojiti tužbeni zahtev za povraćaj datog ukoliko u konkretnom slučaju utvrditi da je tužilac vansudskim putem, prostom izjavom osnovano raskinuo predmetni ugovor, to zavisi od činjenica utvrđenih u toj parnici.
Viši privredni sud u Beogradu oktobar-decembar 1999