Konvencija o zastarelosti potraživanja u oblasti međunarodne kupoprodaje robe, ratifikovana od strane Skupštine SRJ, je deo jugoslovenskog materijalnog prava i primenjuje se kao leks specijalis prilikom ocene prigovora zastarelosti
Osnov: | Zakon o obligacionim odnosima Ustav Savezne republike Jugoslavije Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavi | ||
Sud: | Vrhovni sud Srbije* | Datum: 09.08.2003 | Broj: pRev.526/01 |
Abstrakt: |
Nasuprot iznetom pravnom stavu prvostepenog suda, Viši privredni sud smatra da nema mesta primeni navedene Konvencije, s obzirom na to da Konvenciju nisu ratifikovali ni DDR ni Savezna Republika Nemačka, već da se zastarelost mora ceniti primenom odredbe člana 374. ZOO, prema kojoj potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu roba i usluga kao i potraživanje naknade štete u vezi sa tim ugovorom zastarevaju za tri godine.
Kako je u konkretnom slučaju potraživanje tužioca dospelo 21.11.1990. godine, a tužba Privrednom sudu podneta 19, 12.1996. godine to je protekao propisan rok za 3 godine iz odredbe člana 374. ZOO i potraživanje tužioca je zastarelo.
Međutim, Vrhovni sud nalazi da su neosnovani navodi revizije da je drugostepena presuda doneta uz pogrešnu primenu materijalnog prava.
Osnovano tužilac u reviziji kao i tuženi u odgovoru na reviziju navodi da se kod ocena prigovora zastarelosti kao merodavno pravo primenjuje jugoslovensko pravo.
Međutim, kod utvrđivanja jugoslovenskog materijalnog prava, koja reguliše zastarelost potraživanja, sud nalazi da su Međunarodne konvencije iz ove oblasti, koje je ratifikovao Jugoslovenski parlament, deo jugoslovenskog prava i primenjuju se kao leks specialis.
Ovakvo pravno shvatanje zasniva se na članu 16. Ustava SRJ ("Sl. list SRJ", 1/92) kojim je izričito navedeno da su međunarodni ugovori, koji su potvrđeni i objavljeni u skladu sa Ustavom, kao i opšte prihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni deo unutrašnjeg pravnog poretka.
Sličnu odredbu sadržavao je i prethodni Ustav SFRJ (u članu 210. koji je bio na snazi u momentu kada su parnične stranke 1989. godine zaključile ugovor). Konvencija o zastarelosti potraživanja u oblasti međunarodne kupoprodaje robe ratifikovana je donošenjem od strane Skupštine SRJ Zakona o ratifikaciji pomenute Konvencije ("Sl. list SFRJ", 5/78), te je ista deo Jugoslovenskog materijalnog prava i odredbe ove konvencije primenjuje se kao ledž specialis prilikom ocene prigovora zastarelosti.
Odredbe o rokovima zastarelosti iz Zakona o obligacionim odnosima imaju opšti karakter u odnosu na odredbe pomenute Konvencije koje regulišu istu materiju te primenom načela ledž specialis derogat generais, odredbe ovog zakona ne mogu se primeniti na bilo koje pitanje koje je Konvencijom o zastarelosti potraživanja u oblasti međunarodne kupoprodaje robe rešeno na drugačiji način.
Leks specialis