Porodična paulijanska tužba može se podići u roku od tri godine računajući od dana kada je preduzeta pravna radnja koja se pobija.
Svakodnevni život pokazuje da u situaciji kada insolventni dužnik materijalno propada postoji kod njega želja da se od tog propadanja zaštiti tako što će vršiti teretna raspolaganja u korist svojih bliskih srodnika.
Znači, kod dužnika postoji svest, a ponekad i namera da se ovakvim raspolaganjem odštete poverioci, a sve radi zaštite svoje imovine.
Kada se teretna raspolaganja vrše u korist bliskih srodnika na straži poverioca ne postoji obaveza da dokazuje nesavesnost trećih lica (bliskih srodnika) jer se pretpostavlja da je tom krugu lica bilo poznato da dužnik preduzetim raspolaganjem nanosi štetu poveriocima.
Poverilac, kod paulijanske tužbe, je u povoljnijem položaju poverilaca koji pokreću spor po paulijanskoj tužbi iz čl. 285. st. 1. ZOO, jer ne mora da dokazuje nesavesnost trećeg lica.
Teret dokazivanja savesnosti je na straži trećih lica.
Zbog ovakvog statusa trećeg lica i njegove pretpostavljene nesavesnosti, odredbu čl. 285. st. 1. treba usko tumačiti i jednogodišnji rok za podnošenje tužbe vezati samo za teretna raspolaganja iz čl. 281. st. 1. ZOO, koja odredba se ne odnosi na teretna raspolaganja dužnika prema bliskim srodnicima ili u njihovu korist.
Njihova pretpostavljena nesavesnost je i rezultirala činjenicom da se porodična paulijanska tužba može podići u roku od 3 godine od dana